Umreženi globalizirani i konzumeristicki svijet ucvrstio je svoja pravila igre. Definirane su granice prihvatljivog i ocekivanog. Vode se borbe za kontrolu nad svim znacajnim sustavima. Kultura, a time i arhitektura, obavijena je postavljenim ocekivanjima i ustaljenim paradigmama. Sve manje smo istraživaci, a sve više njegovatelji postojecih odnosa. Utopije i skokovi u nepoznato više nisu u modi. Ocita je tendencija uklapanja i utvrivanja poznatog. Vuce nas gravitacija zone komfora, koju je na Danima arhitekture 2017. Idis Turato nazvao “Kontinuirani interijer”, potpuno iskontroliran okoliš.
Jesu li inovacije izvan našeg dosega? Jesmo li samo korisnici i sljedbenici? Bojimo li se samih sebe, svojih ideja ili svojih neuspjeha? Jesmo li usvojili sva pravila igre?
Sarajevo, na mostu ili nad provalijom izmeu zapada i istoka, zanimljivo je mjesto za prepoznavanje sve zatvorenije logike oba svijeta. Mjesto koje još nije do kraja iskontrolirano, u kojem su moguci i drugaciji scenariji. Prostor u kojem možemo zamisliti neke druge buducnosti. Grad koji ceka da iz prave potrebe izraste nova autenticna kultura.
Ove godine u maju, na Danima arhitektata u Sarajevu, zanimaju nas napredna istraživanja u arhitekturi, izmaknute pozicije, prihvacanja neuljepšane stvarnosti, otpori pretjeranoj kontroli, igre s uobicajenim praksama, arhitektura koja ne cuva svoju ekspertnu poziciju, vec je zaprljana drugim procesima. Privlaci nas otvorena logika prostora, njegova nepredvidiva buducnost, mjesta koja se mijenjaju s životom u njima, koji stalno reagiraju na svoj kontekst, strukture koje nastaju i rastu zajedno s ljudima. Tražimo artikulirane stavove koji se ne
osjecaju udobno u poznatom. Zamišljamo pukotine u rutini, iskopavamo "Prostor slobode"...
