.
NAZIV RADA:
Ime i prezime: Sara Jurinčić, Vedrana Pecotić
Država: Hrvatska
Grad: Zagreb
Kratka biografija:
Sara Jurinčić
r.1989.
arhitektura
fotografija
video
biljke
Vedrana Pecotić
r.1989.
crtanje
bicikl
ples
arhitektura
Nova komunikacijska okolina, ekonomija i difuzni rad povezuju se i najavljuju novu strukturu prostora koji nema početka ni kraja i postaje stvar iskustva. Nestaje opsesija formom- istražuje se sustav koji donosi nove perspektive i uviđa nove probleme i nove društvene pojave.
Danas se sve funkcije i fenomeni prostora preklapaju u šupljikavu strukturu koja je podrovana 'beskorisnim' međuprostorima, nastalim spontano ili pretjeranom težnjom beskrajnoj učinkovitosti što je dovelo do apsurdnih situacija. Njih nastanjuju interpolacijske pojave koje stvaraju novu strategiju djelovanja i dovode do pucanja prethodno uspostavljenog sustava, koji se na taj način svaki put iznova ''resetira'', ali s pomakom na višu razinu.
Živimo virtualni život u WC-u, spavamo u dnevnom boravku, obavljamo posao preko tableta, jedemo u krevetu, upoznajemo prirodu preko televizora. Hobi, rekreacija, priroda, kultura, … pretvaraju se u suhe poene koje upisujemo u tablice, bez istinskog promišljanja i želje da se te aktivnosti obavljaju. Od svukuda radimo i povezani smo preko socijalnih mreža. Postoji li igdje prostor za 'sakriti se/odlutati/biti sam'? Jesmo li ikad bez informacija i 'bez funkcije'?
Potpuno beskorisni prostor nemoguće je staviti pod neku ‘’racionalnu’’ funkciju, stoga je on nužno i potpuno slobodan prostor. No, pruža li sama prisutnost potpuno beskorisnog prostora mogućnost da ga se ‘’nastani’’? Može li sama svijest o postojanju takvog prostora pružiti, ili ponovno otkriti, osjećaj potpune slobode?
